GDPR, odnosno Opća uredba o zaštiti podataka prosječnoj osobi može se činiti nepotrebna ili previše restriktivna, ali prosječne osobe rijetko imaju prilike uvidjeti koliko se novca svakodnevno okreće od prodaje i iskorištavanja osobnih podataka.
Novac i podaci
Sama količina podataka kojima neke kompanije raspolažu zastrašujuća je. Kao primjer može nam poslužiti Facebook–Cambridge Analytica podatkovni skandal, u kojem je došlo do malverzacija s osobnim podacima 87 milijuna ljudi, korisnika Facebook-a. Što se tiče zarade koje se okreću, još 2009. samo za zdravstvene podatke, kompanije koje se bave biotehnologijom, kozmetikom i farmacijom potrošile su 6 milijardi dolara. A o svotama koje se okreću danas da ni ne govorimo. U svjetlu toga jasnije je zašto je bilo potrebno donijeti regulativu koja bi kontrolirala to područje, dosad uglavnom kontrolirano relativno poroznim zakonima. To je gotovo uobičajen model po kojem se nakon perioda eksploatiranja nekog novog tržišta bez pretjerane regulative, pojavljuje period u kojem se sređuje stanje, najčešće donošenjem i provođenjem rigoroznijih propisa.
Marketing i podaci
Zbog enormne zarade i utjecaja koji se može ostvariti posjedovanjem i obradom podataka pojavila se izreka „Podaci su nova nafta“. Pripisuje se Cliveu Humbyu, britanskom matematičaru i osnivaču kompanije koja je kreirala Tescov program vjernosti. Zašto je tome tako i kakvu vrijednost podaci imaju za kompanije, odnosno kako one profitiraju od njih? Marketinški timovi i oglašivači koriste podatke da bi saznali što njihovi klijenti preferiraju, što im omogućuje da kreiraju i prilagode svoje reklame potencijalnim klijentima, te da ih u konačnici učine atraktivnijima i efikasnijima.
Dublje spoznaje o navikama kupaca omogućuju da se zadovolje potrebe tržišta, što rezultira zadovoljnim kupcima i povećanim profitom za kompanije. Ujedno im omogućuje i uštedu na reklamama koje nisu usmjerene u pravom smjeru. Bitna stavka je praćenje učinka novih proizvoda i usluga, te eventualno mijenjanje da bi se zadovoljile potrebe kupaca, bilo stopiranjem nepopularnih proizvoda, bilo modifikacijama istih.
Kroz pametnu analitiku podataka, kompanija može dobiti uvid u motivaciju i osobne preference kupaca, te tako saznati zašto pojedini proizvodi, usluge ili reklame nisu prošle tako dobro kao druge. Time se dobiva jasnija slika potencijalne klijentele, a temeljitijim pristupom mogu se fokusirati i na manje skupine pojedinaca te stvoriti personaliziranu vezu s klijentima.
Izvori podataka
Trenutačno stanje je takvo da je izvora podataka sve više. Potencijal za stvaranje novih podataka gotovo je neograničen. Korištenje tableta , računala, smartphone-a neprekidno generira nove podatke, koje tehnologija za analitiku i pregled podataka jedva uspijeva pratiti. Novi razvoj umjetne inteligencije koji u zadnje vrijeme dobiva uzlet, čini situaciju još težom.
Potreba za redom
Iz svega navedenog proizlazi neophodnost regulative koja bi dovela malo reda u sve to. U Europskoj Uniji ta regulativa je upravo GDPR i njezina uloga je krucijalna u ujednačenosti zakona na njenom području. No GDPR djeluje i šire od toga, s obzirom na to da se primjenjuje na sve subjekte koji posluju s pravnim ili fizičkim osobama s područja EU. Glede toga Uredba ima potencijal postati pravi globalni zakon. Bitne stavke su načela obrade osobnih podataka, te kultura upravljanja podacima. To se očituje tako što sve kompanije koje obrađuju osobne podatke moraju definirati svrhu i pronaći zakonsku osnovu obrade, te zaštiti te podatke i provesti transparentnu komunikaciju s osobama čije podatke obrađuju, a i omogućiti im kontrolu nad obradom istih podataka.
Cilj toga svega jest da osoba može sama raspolagati svojim podacima te u konačnici i upravljati svojom privatnošću te birati kome će dati pristup podacima. To bi moglo uzrokovati potpuno novi način monetizacije osobnih podataka. Postoje predviđanja o potencijalnom nastanku svojevrsnih burzi osobnih podataka, gdje će svatko moći prodati ili iznajmiti svoje osobne podatke za unaprijed definiranu obradu na neki vremenski period.
Zaključak
Potencijalni rezultati su višestruki. S jedne strane GDPR će vjerojatno uzrokovati više povjerenja između pojedinca i kompanija koje obrađuju podatke, jer dobro provedena regulativa obično izaziva veći osjećaj sigurnosti, a razviti će se i ustaljena kultura upravljanja podacima. S druge strane ni monetizacija podataka ne bi smjela biti dokinuta zbog uvođenja GDPR-a.
Vrijednost i potencijalni profit koji nastaje pametnom i inovativnom upotrebom podataka su jednostavno preveliki. Može se očekivati da će podaci i dalje teći kao vrijedan resurs modernog doba, ali uz uređena i čvrsta načela koja će smanjiti dosadašnju samovolju kompanija pri upravljanju tuđim osobnim podacima.
